Pet novih đakona Đakovačko-osječke nadbiskupije

 Po posvetnoj molitvi i polaganju ruku nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića, tijekom svečanog misnog slavlja u nedjelju 16. listopada, u ispunjenoj đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, sveti red đakonata primila su petorica bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije: Josip Erjavac (Župa sv. Filipa i Jakova, ap., Grgurevići, Župa Odvorci), Nikola Kaurin (Župa sv. Antuna Padovanskog, Otok), Domagoj Lacković (Župa Gospe Brze Pomoći, Slavonski Brod), Petar Maskaljević (Župa sv. Mateja, ap. i ev., Štitar) te Mario Žigman (Župa Snježne Gospe, Selci Đakovački).

„Radujemo se što ste svoja srca i bića otvorili Trojedinom Bogu i dopustili mu da snagom svoga Svetoga Duha djeluje u vašim srcima, što ste već kao djeca i ministranti njegovali crkvenu dimenziju kršćanske vjere, darivali se Gospodinu i surađivali s darom njegove milosti i što danas, poput Blažene Djevice Marije, želeći biti potpuno slobodni od sebe i svega drugoga, prihvaćate đakonsku službu i doživotno služenje Isusovim siromasima“, rekao je nadbiskup Hranić pozdravljajući petoricu ređenika.

U svojoj homiliji, tumačeći naviješten odlomak Evanđelja u upornoj udovici i sudcu, nadbiskup kazuje kako je sudac, nakon savjetovanja sa samim sobom, odlučio pomoći udovici, ali njegovi razlozi nisu bili ni religiozni, ni altruistički, već vrlo sebični: Ne vodi ga želja da pomogne ženi u nevolji, već da se oslobodi njezina upornog dolaženja.

Obraćajući se ređenicima, nadbiskup je rekao: „Kroz kako ozbiljno i zahtjevno nutarnje savjetovanje je prolazio svaki od vas! Vagali ste svoje motive i odluku da li da ostanete na putu kojim ste pošli, da nastavite put prema svećeništvu i da dođete na svećeničko ređenje ili da odustanete? Morali ste zauzeti svoj osobni stav i odrediti se prema i jednoj i drugoj mogućnosti jer i jedna i druga odluka ne samo da dotiču vašu kožu i vaš život, nego doživotno određuju vašu budućnost.“

Podsjećajući ih da danas obećavaju beženstvo, celibat, doživotno moljenje časoslova Božjega naroda, svakodnevnu molitvu za Božji narod, življenje u službi Božje riječi te cjeloživotno prijateljevanje s Božjom riječi, savjesno pripremanje i zanosno pristupanje naviještanju i katehezi, nadbiskup je dodao: „Danas obećavate da će čitav vaš život, ne samo do svećeničkog ređenja, nego trajno ostati u službi siromaha i da ćete solidarno svoja duhovna i materijalna dobra stavljati u službu svima. Danas, dragi ređenici, obećavate potpunu crkvenost - doživotno poštovanje i poslušnost meni i mojim nasljednicima. Štoviše, obećavate da ćete svoj život neprestano suobličavati Kristu, čijim ćete Tijelom i Krvlju raspolagati te se hraniti na oltaru.“

Ređenicima je posvijestio kako ih danas Božja riječ pita za motive njihove odluke da postanu svećenicima i za motive njihova dolaska na ovo ređenje. „Je li to radi vas samih: da budem sam sebi šef, da si osiguram što je moguće lagodniji život? Je li to radi ljudi: da si osiguram društveni status? Ili je to Crkve radi i Boga radi? Čistoća vaših motiva, dragi ređenici, pokazat će se vrlo brzo: u tome kako ćete prihvaćati službe i dekrete, kakav će biti vaš odnos prema biskupu i ton razgovora s njime danas-sutra prilikom premještaja te kako ćete pristupati i odnositi se prema biskupovim okružnicama, prijedlozima, odlukama i dekretima“, rekao je nadbiskup.

Okupljenom mnoštvu u đakovačkoj prvostolnici nadbiskup je pojasnio kako je slika udovičine ustrajnosti slika njihove ustrajne molitve - njezina ustrajnost uspijeva pokazati jedva primjetnu sučevu dobru stranu, imala je povjerenja u njega. „A mi ostajemo poput udovice: Naša je zadaća sada izvlačiti dobro iz ovih naših ređenika - svojim molitvama pred Bogom, a ako treba i pred njima samima. I imajmo povjerenja u njih. Prihvatimo ih s ljubavlju i s povjerenjem, uzdignutih ruku pred Bogom, kao što je Mojsije držao ruke uzdignute u molitvi Bogu dok su se Izraelci borili protiv Amalećana“, zaključio je u homiliji nadbiskup Hranić.

Nakon homilije uslijedio je obred ređenja, tijekom kojega je nadbiskup među ostalim molio da u novim đakonima obiluje svaka vrst evanđeoske kreposti, iskrena ljubav, zauzimanje za siromašne i bolesne, skromnost u upravljanju i potpuna neporočnosti i uzdržavanje duhovne stege, kako bi ostali jaki i nepokolebljivi u Kristu i nasljedujući Krista, koji je na zemlju došao da služi. Nakon obreda ređenja đakoni su primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva i zaogrnuli se dalmatikom.

U nadbiskupovoj koncelebraciji bili su brojni svećenici: generalni vikar mons. Ivan Ćurić, članovi Prvostolnoga kaptola i svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, zajednica Bogoslovnoga sjemeništa na čelu s rektorom mo. Ivanom Andrićem, akademska zajednica KBF-a u Đakovu, na čelu s dekanom dr. Ivicom Ragužem, preč. Bože Radoš, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, a donedavni duhovnik u đakovačkoj bogosloviji, župnici rodnih župa današnjih ređenika te preč. Josip Knežević i vlč, Marko Mikić, rektor i vicerektor Vrhbosanskog sjemeništa u Sarajevu, gdje je ređenik Josip Erjavac stekao formaciju za đakonat.

Svečanosti su nazočili brojni vjernici, časne sestre, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani današnjih ređenika, koji su na kraju misnog slavlja srdačnim pljeskom izrazili svoju radost i podršku novim đakonima. Ljepoti svečanosti pridonio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju Darija Kusture.