Mihael Grivičić: od Regoča i Mertojaka do titule svjetskog prvaka

Mihael Grivičić stigao je sa Svjetskog juniorskog prvenstva u kuglanju (U23) iz Slovenije kao svjetski juniorski prvak u sprintu, srebrni u mix tandemu i brončani u timskom natjecanju. Rođeni Brođanin nastupa za Kuglački klub Mertojak iz Splita već šest godina, kamo se preselio zbog studija i kuglanja, a ranije je donio titulu europskih klupskih prvaka te zaslužio titulu dvostrukog svjetskog prvaka kao mlađi junior (U18).

Kako počinje tvoja priča s kuglanjem? Tko te zainteresirao za taj sport?

Roditelji su s prijateljima osnovali Kuglački klub Regoč te sam tamo bacio svoje prve kugle i odmah znao da je to sport za mene. Osim malo sportske sreće, najviše ovisiš sam o sebi. To je ono što mi se sviđa kod kuglanja.

Lokalne utakmice u Brodu zamijenio si Splitom pa europskom i svjetskom razinom – odakle ti motivacija i snaga za rad u kontinuitetu?

Kada se čovjek odriče i posveti svojim ciljevima rezultati moraju doći. Rekao bih da me najviše vuče ljubav prema kuglanju i želja za uspjehom, što mi je usadio moj prvi trener Branko Magaš, bez kojega danas sigurno ne bih imao uspjehe koje imam.

Kako si uopće došao do splitskog Mertojaka i nastupa za taj klub?

Trener Hrvoje Marinović pozvao me kao mladog i perspektivnog igrača u svoje redove. Nizom slučajnosti, ozljeda suigrača, došao sam do prve momčadi i učvrstio svoje mjesto u klubu. Mertojaku mogu biti samo zahvalan na svemu što su učinili za mene. Od prvog su me dana prihvatili kao da smo oduvijek zajedno i nadam se da ćemo nastaviti nizati uspjehe kao i do sada.

Koja je tajna uspjeha svjetskog juniorskog prvaka u kuglanju, posebice sprintu, koji je, kako kažu, izuzetno naporna disciplina?

Sprint je disciplina u kojoj se igra trećina utakmice, samo 40 kugli, igrač protiv igrača. U tako malom broju kugli ne smijete si dopustiti pad koncentracije ili nekakvu pogrešku, pogotovo ako vas protivnik stalno prati (igra dobro ili bolje od vas). Zbog toga je sprint dosta stresna i psihički zamarajuća disciplina. Tajna uspjeha bila je ta psihička priprema iz utakmice u utakmicu, gdje sam znao kako dočekati i „kazniti“ pogrešku protivnika, a što me, na kraju, dovelo do najvišeg postolja.

Kako teku pripreme za natjecanja, posebice ako su turnirska?

Uz više treninga na kuglani nego kroz sezonu, obvezno mi je trčanje i vježbanje kako bi se fizički izdržao taj tempo igranja četiri dana zaredom, nekada su u pitanju i po dvije discipline u danu. Osim što treba biti fizički spreman, tu je i psihička priprema, razgovori s trenerom, suigračima i slično.

Brojiš li medalje koje si do sada osvojio? Koju ćeš medalju još dugo pamtiti, što zbog plasmana, a što zbog tvoje spremnosti, odnosa sa suigračima?

Iskreno, prestao sam ih brojati. Uglavnom ih odmah pošaljem roditeljima u Slavonski Brod pa se oni „brinu“ o njima. Uvjerljivo mi je najdraža medalja ona najsjajnija s Europapokala, gdje sam s Mertojakom postao europski prvak. U finalu smo kao „autsajderi“ pobijedili njemačkog viceprvaka (Victoria Bamberg) za samo dva čunja. Utakmica je to s toliko emocija i zajedništva, zauvijek ću je pamtiti.

Koja su tvoja tri razloga zašto se baviš ovim sportom?

Ljubav prema kuglanju. Ljudi koje upoznaješ i prijateljstva koja se stječu od državnih do međunarodnih natjecanja. Osjećaj kada si sam na stazi, samo se isključiš iz svega i zaboraviš na sve probleme koje si to tada imao.

Što ti prolazi glavom kada kugla ide prema čunjevima?

Razmišljam jesam li sve odradio kako sam trebao i iščekujem što će kugla srušiti.

Imaš li ritual koji odradiš prije svakog natjecanja?

Uglavnom samo stavim slušalice, pustim si glazbu, ovisi kako se osjećam, i pokušavam razbistriti glavu i koncentrirati se za nastup.

Kojom bi se riječju opisao?

Ambiciozan. Želim napredovati i dalje te nastaviti osvajati titule i medalje, što za klub, što za reprezentaciju.

Jedna ovako perspektivna mlada osoba ulijeva nade u hrvatski i europski sport i kuglanje, a ostaje i na ponos Brođanima.

FOTO: privatna arhiva, Mihael Grivičić